Amerika i Engleska biće zemlja proleterska!

.

07.05.2010.

202jka je šaptom pala

Čekao sam da se misli slegnu pa da napišem nešto o bezobraznom i malograđanskom potezu RTVFBiH, gdje su u roku par sati ugasili jedan od najprepoznatljivijih simbola grada, dobitnika Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Radio 202. Bio je to radio koji je preživio svašta: promjene frekvencije, vlasti, društva, a bio je aktivan i u najgorim danima rata u Bosni i opsade Sarajeva... I onda je šaptom pao.

I poslije više od sedam dana ne znam na koga bih prije bio ljut; ponajviše sam iznerviran ponašanjem Džemala Šabića, generalnog direktora RTVFBiH i predsjedavajućeg Poslovodnog odbora koji nije prstom mrdnuo da spasi četrdeset godina glasa omladine u Sarajevu i BiH četiri duge godine, otkako je donesena odluka Parlamenta BiH o dodjeli samo jedne frekvencije entitetskim emiterima i kada je postalo jasno da u Sivom domu neće moći postojati i 202jka i Radio Federacije. Isti taj Poslovodni odbor je na sjednici od 29.04. donio odluku kojom se 202jka gasi istog dana u 20h. Džemal Šabić, čovjek koji je smatran jednim od nas jer je prije nego što će postati generalni direktor RTVFBiH nešto deverao oko dokumentaraca pa je samim tim bio nebitan upravi RTVFBiH, znao je povremeno svratiti u našu redakciju da "popije kafu sa normalnom rajom", prelista Oslobođenje, odigra koju partiju stonog tenisa... Džemo se činio normalnim, tako da mi je bilo drago kada sam saznao da je prošle godine postavljen na mjesto vršioca dužnosti direktora Federalne radio-televizije. Mislio sam da će doći do promjena na Federalnoj, da je vrijeme nerazumijevanja prošlo jer je na najvišu funkciju postavljen neko mlađi, pametniji, sposobniji... Mislio sam da će i 202jka dobiti neophodnu podršku u zgradi u kojoj je većina za nas znala reći da smo "padavičari" koji puštaju "šejtansku muziku" i "puše droge". Nisam bio u pravu. Džemo se svojim nereagovanjem samo pridružio istom načinu razmišljanja koji u Sivom domu postoji godinama, ako ne i desetljećima, a koji je zaslužan za gašenje svakog projekta koji imalo štrči van prosjeka ili u tranziciji u kapitalistički način razmišljanja ne donosi profit od sponzora, pa makar to bile ćevabdžinice i teretane. Ne treba ipak svu krivicu svaliti na Šabića; on se samo poveo primjerom drugih, koji su nakon 202jke koju su iskoristili kao odskočnu dasku za svoje projekte vrlo lako znali promijeniti svoj stav prema ovom kultnom radiju i tako ugristi ruku koja ih je hranila.

Znam da će većina reći da se zakon mora poštovati; ono što mi nije jasno je slijedeće: kako je moguće da se taj isti zakon nije poštovao četiri godine, da bi se implementirao u istom danu? Koga je to bilo strah reakcije uposlene omladine na 202jci? Kakav je to smrtni strah u Poslovodnom odboru da se urednicima emisija na 202jci ne dozvoli da se oproste od slušalaca kako treba, da im se ne da dovoljno vremena da se pozdrave sa prostorom u kojem su većina njih godinama za užasne honorare (citiram jednog bivšeg urednika: "dosta za ćevapa i jabuka") ostavljali sebe, provodili tu dane i noći, odricali se normalnijih uslova života na drugim radio stanicama radi želje da se, u gradu u kojem je sve više poslovnih centara, prodavnica i kafančura, a sve manje bilo kakvog kulturno-obrazovnog sadržaja, pruži kvalitetan muzički program za mlade? Sramotna je bila i ponuda RTVFBiH po kojoj bi 202jka dobila dva sata dnevno u programu Radija Federacije "kako bi se ipak sačuvale medijsko-kulturološke tekovine i posebnost Radija Sarajevo 202", što je svakoj razumnoj osobi neprihvatljivo, jer bi to značilo punu programsku i uredničku kontrolu Radija Federacije, koji je poznat nedostatku sluha i znanja o osnovama uređivanja omladinskog programa.

Jednako sam ljut i na gradsku upravu. "Rekli pa porekli", obećavali da će 202jci pružiti podršku, obezbijediti najmodernije uslove, dati na korištenje frekvenciju PEP-a (bivšeg Radija 99 koji je Grad želio otkupiti), pričali kako će ostaviti 202jku u rukama mladih ljudi, zaposliti ih, otvoriti nova radna mjesta... Par mjeseci kasnije se priča promijenila; došao je stranac sa novcem, PEP je prodat Al-Jazeeri, a 202jka je prestala postojati čak i u planovima. Tranzicija u kapitalističko društvo nam je tako promijenila standarde - nekada smo strendžerima prodavali maglu u vidu sarajevske Vijećnice, a sada? Sad im prodajemo kampuse univerziteta, muzeje umjetnosti, koncertne dvorane, omladinske radio stanice...

Konačno, želim se obratiti i svima koji su se skupljali u razne Facebook grupe koje su zimus stale u odbranu 202jke. Samo grupa "Peticija protiv ukidanja "Radio 202" Sarajevo" broji 9609 članova. Posljednji post na zidu grupe kaže "E baš neće", 19. marta. E, baš hoće, moji Facebook revolucionari, i jesu a vi niste ni primijetili, jer ste u međuvremenu našli druge, veće grupe, pa tako virtuelno u udobnosti svog doma izlazite na proteste, podržavate bolesne i umiruće, potpisujete peticije za ovo i protiv onoga, ne bi li se osjećali kao superheroji u borbi protiv nepravde uz pomoć tastature i miša. Na internetu je izgleda sve dozvoljeno i svako ima muda... Uposleni na 202jci su trebali shvatiti da je virtuelna podrška ipak samo virtuelna na "po prave" protestima zimus, kada se od ovih hiljada ispred Katedrale pojavilo samo dvadesetak ljudi kojima nije bilo mrsko zamijeniti toplotu kuće i anonimnost interneta za sarajevski minus.

Tako je 202jka šaptom pala, par dana prije osamnaeste godišnjice 2. maja, kada je su Sarajevo i Bosna isto tako mogli pasti. Čudi li onda što su samo ti isti borci iz maja '92. spremni na pravu borbu za svoja prava, i što niko, ali baš niko nije ustao u protest protiv nepravde i licemjerja, kako u njihovom slučaju, tako i u slučaju 202jke, u državi u kojoj su revolucionari na Facebooku, borci vandali a svi smo pošteni pa koga prvi prevari?

Radio 202 je nakon 39 godina postojanja ugašen 29.04.2010. u 20:03. Radio 202 je nakon 39 godina postojanja ugašen 29.04.2010. u 20:03. Program su odjavili moji prijatelji, dugogodišnji radnici i urednici emisija u programu 202jke, Arnel Sharan Šarić, Mirza Tread Šišić i Zlatko Zlijay Duraković. Na 93,1 se više ne čuje ništa, u redakciji, montažama, režiji i studiju vlada tišina i mrak. To je kod nas, čini se, jedino prirodno stanje stvari.

06.05.2010.

Kako se ne piše književna kritika

"Spustimo li se na zemlju; među ljude, glupe i pametne, a takav niko nije permanentno, koji čitaju Andrića i Lovrenovića, koji žive život svakidašnji, u njima, kroz njihove karaktere i djela, bez obzira na imena njihova, prepoznat ćemo samo utjecaj zlih ili plemenitih ideja! Stoga je veoma, veoma bitno koje i kakve ćemo ideje posijati u ružu vjetrova koji nas svakodnevno zapahnjuju. Evo tri priloga koji pokazuju kakve ideje i vijavice jezive hladnoće sa visova Andrićeve «IQ planine» opahnjuje humnu dolinu gdje počiva duh Dobrih Bošnjanja."
Nedžad Latić, "Ikona mržnje u hramu Dobrih Bošnjana", bosnjaci.net

Hvala Nedži, uz molbu da se pusti pisanja i prihvati nečeg drugog. Zašto?

1. valja znati kako se koristi tačka, zarez, tačka-zarez, uskličnik i ostali znakovi interpunkcije.
2. nek' nam je vala rek'o da niko nije permanentno glup a ni permanentno pametan.
3. kad smo već kod korištenja riječi kao što su "permanentno", super je to - osim kad knjiške izraze skupljaš iz best of pjesama "Mirzinog jata".
4. "imena njihova" - inverzija je grdna i u poeziji, a kamoli u kritici.
5."život svakidašnji" - zanima me ko to živi "život nesvakidašnji" - meščini da i Nedžo kao i ostali intelektualci kaki, piški, spava i jede svaki dan, baš kao i mi smrtnici koji živimo svakidašnje.
6. nisam siguran da se ideja može posaditi u ružu vjetrova, pa čak ni figurativno.
7. nisam siguran da ruže vjetrova "zapahnjuju". Osim ako nije u pitanju mirisni album Zlatana Stipišića Gibonnija "Ruža vjetrova" u izdanju Croatia Recordsa iz 1996.
8. e siguran sam da dolina ne može biti humna, hum je sinonim za brdo, a gdje su brda, tu nema doline, Nedžade, da ga jebeš.
9. vijavica ne može "opahnjivati", osim ako ne slušaš mirisni album Zlatana Stipišića Gibonnija "Ruža vjetrova" u izdanju Croatia Recordsa iz 1996. usred sniježne mećave.
10. čuo sam za Konjuh-planinu. Za IQ planinu nisam.
11. ako duh dobrih Bošnjana počiva, onda ga bi ga vala i ti mogao pustiti na miru umjesto da ga spominješ kad god zatreba naložit' mase nepismenim baljezgarijama. Živ bio. Eh da, još jedna stvar: Bošnjani nije isto što i Bošnjaci, nit' će ikad bit'. Da ga jebeš.

Neću više čitat' Nedžada na sabahu, obećavam...

Amerika i Engleska biće zemlja proleterska!
<< 05/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
10915

Powered by Blogger.ba

free hit counters